Čudo
nazad


Sećam se da sam jednog jutra pre dva leta gledao neku sportku televiziju da ispratim transfere koji su obavljeni poslednjeg dana prelaznog roka. Gomila igrača za koje nisam čuo pojačala je timove iz sredine tabele u Francuskoj i Italiji a nigde nije bilo ni traga od bombi koje su se najavljivale u medijima.
Onda je počela da se pojavljuje vest koja me je zaintrigirala. 'Carlos Tevez...' Jel to beše onaj mali iz Boke što nas je razbio na Olimpijadi? 'and Javier Mascherano...' Ovog znam sa menadžera. Jedan od najboljih zadnjih veznih na igrici. 'both sensationaly sign...' ovo bi mogla da bude bomba zbog koje i gledam ovaj program. 'for West Ham!' Ovo je ludo! Kako se ovo desilo?! Pa ko može sada da nas zaustavi u kupu UEFA?! Verovatno ste i sami prošli kroz tu euforiju i znate da je vrlo teško opisati kakvo osećanje.
Nažalost dogđaji koji su usledili te sezone učinili su da su mi prve asocijacije na ime Kia Jorabčijan kombi pun računara i faks mašina koje su upravo zaplenjene iz Fudbalskog Kluba Korintijans i brazilska navijačica od oko 50 leta koja plače k'o kiša zbog selidbe voljenog kluba u nižu ligu.
Elem, Kia nam se vratio bogatiji za vredna iskustva i spreman je da od Vest Hema napravi mašinu za pranje još više MSI novca koliko god investicija to moglo da zahteva. U isto vreme, na drugom kraju zemlje, Vejn Runi urgira kod svog menadžera da što pre potpiše ugovor sa Karlosom Tevezom. U interesu Kie Jorabčijana je da Vest Hem postane što uspešniji i ja vajda nisam lud što se nadam novom čudu. Nadam se da nisam jedini.