Zamora
nazad



Svaki navijač Vest Hema mora da bude spreman na odlazak najboljih igrača. Jednostavno, tako stvari stoje i siromašni čekićari ne mogu da se bore protiv sistema. U proteklih par godina prodali smo dosta igrača koji žare i pale u klubovima koji su završili sezonu ispred nas. Složićete se ipak da najviše boli kada se proda igrač koji je ponikao u Akedimiji kojom se ponosimo.
Zamora je ponikao u Akademiji i nikada nije krio da je navijač Čekićara. Čak ni kada ga je uprava proglasila prekobrojnim i otpustila (imao je sedamnaest godina). Radio je vredno, dokazao svoju vrednost i vratio se u svoj klub. U Klubu je ostao i kada je bio prvi strelac Čempionšipa i kada je grejao klupu Šeringemu i Hervudu. Bio je i heroj i džoker sa klupe, bio je uz ekipu i kad mu povrede nisu dozvoljavale da igra, i što je najvažnije uvek je bio pravi kad je to bilo najpotrebnije.
Setite se gola protiv Ipsviča koji nas je odveo u Kardif. Setite se gola u Kardifu protiv Prestona (da, te sezone je bio prvi strelac). Setite se gola protiv Birmingema u sezoni 2005/2006. Setite se gola protiv Totenhema u utakmici koja je proglašena za najbolju utakmicu sezone 2006/2007 u Premijer Ligi. Setite se gola protiv, do tada, nepobedivog Arsenal na Emirejts Areni. Sećajte se Zamore.